Mind mapping

Noć je gotovo kao stanje uma. Sve se nekako nepravilno izvrće u ono što danju ne možemo niti zamisliti. Gotovo da utroba postaje naličje, misli prečesto postaju djela. Beton je tako hladan, a lokve vode daju refleksiju nekog drugog svijeta. Koža mi djeluje gotovo umjetno pod onom žutom gradskom rasvjetom. Tišina je preglasna, gotovo zaglušujuća. Poželiš čuti toplinu ljudskog glasa, ali čuješ samo motore automobila kako truju ionako zavaravajuć spokoj noći na cesti. Zrak je tako hladan, gotovo oklijevam udahnuti novu dozu otrovne hladnoće i nekako sa čežnjom gledam kako izdišem onu paru što se gubi u zraku dok prolazim. Osjetim da mi slušalica ispada iz uha, ali pokušavam je popraviti ramenom, ne želim vaditi ruke iz jedva toplih džepova. Umjerenim korakom pokušavam držati ritam, zurim u pod u nadi da neću vidjeti iritantne duše večeri sa zadahom jeftinog alkohola. Da, to je poput onih cirkusa prepunih nakaza kojih se bojimo jer nam je to usađeno duboko naravi. Strah od nepoznatoga i drukčijeg. Prečesto su instinkti jači od zdravog razuma, ali ponoć nije vrijeme za razum, a ulica nije mjesto za polemike.

Midnight rockers city slickers
Gunmen and maniacs
On a the feature on the freakshow
And I can't do nothing 'bout that

Veoma neprirodno okruženje. Gotovo posve suprotno od doma. Unatoč tome, katkad sve to djeluje tako stimulirajuće. Misli rafiniram na trezveniji način, lakše nalazim riječi. Ali nema nikoga da ih čuje. Niti šetnica uz Kupu nije ono toplo mjesto koje je bilo prije desetak sati. Čak da nekoga i sretnem u ovo doba, mislim da bih bio jako asocijalan. Upravo to je noć. Ona je oči pune snova transformirala u oči koje gledaju na svijet sa osudom. U noći je sve crno-bijelo. Ali bijelo je odavno usnulo. Tko zna, možda je negdje iza sumaglice? Što je čovjek u ovome bizarno posloženom kaosu? Pogledam u odraz nekog izloga. Što mogu vidjeti? Ne mogu nikako pogledati u sebe, čak ne vidim niti vlastite oči. Moram nastaviti dalje, nije mudro zadržavati se.

If you hurt what's mine
I'll sure as hell retaliate
You can free the world, you can free my mind
Just as long as my baby's safe from harm tonight

Imam osjećaj kako će nebesa kolabirati na mene. Imam osjećaj kako neće izdržati teške oblake. Ne mogu vjerovati da ovako tratim svoje vrijeme, a opet, ovo je možda najzdravije što si mogu priuštiti za moj um. Moji koraci odjekuju praznom ulicom, gotovo mi se učini kao da me netko prati u stopu.

I was lookin' back to see if you were lookin' back at me
To see me lookin' back at you

Da, katkad se jednostavno moram još jednom okrenuti. Čak i kada odlaze.
Ljudi su kao zaraza koja uzima danak. Stvaraju određenu dozu nemira u meni, ali bez nekih od njih jednostavno ne mogu. Poput droge, trebaju mi, a mogu bez njih. Poput vode koju ne želiš popiti. Kolodvor, tračnice. Dobra stara pruga. Ništa ne opisuje ljude bolje od pruge. Ona je linija, već pomalo izlizana od vlakova koji njome onako naprasito prolaze. Katkad ima kolosjeke, katkad joj trebaju mostovi da spoji dva nebitna fragmenta u savršenu cjelinu. Moja pruga se gubi negdje u daljini, magla mi ne otkriva suputnike koji će prije ili kasnije sjesti na istu vožnju kao i ja. Možda usput nađem odgovore.

Možda saznam zašto katkad lutamo praznim ulicama u sitne sate. A sada ću se samo još jednom osvrnuti, just in case...